Nuklearna medicina je područje medicine u kojem se dijagnosticiraju različite bolesti i liječe se upotrebom radioaktivnih materijala. Ipak, ljudi su skloni da se malo plaše zbog uplitanja riječi “nuklearno” i “zračenje”. U stvarnosti, razvoj ovog područja ima važnost za ranu dijagnozu mnogih bolesti. Testovi koji se primjenjuju na području nuklearne medicine razlikuju se od radioloških ispitivanja u tome što uključuju upotrebu radioaktivnih tvari i pridonose funkcioniranju tkiva i organa te pružaju anatomske slike. Razgovarali smo sa profesorom Erkan Vardarelijem, specijalistom nuklearne medicine u bolnici Acıbadem Kozyatağı i voditeljem Odjela za nuklearnu medicinu Medicinskog fakulteta univerziteta Acıbadem, o radioaktivnim materijalima koji se koriste, kao i o njihovom djelovanju i testovima koji se izvode. Profesor Vardarelie navodi da se radioaktivni materijali ,koji se koriste u testovima nuklearne medicine razlikuju, ovisno o organu na kojem se testovi provode.
Vardareli kaže:
“To je prirodna reakcija,da se ljudi uplaše kada se spominje riječ” radioaktivna “. Međutim, doziranje radioaktivnih materijala koje koristimo je izuzetno nisko. Stoga se štetni utjecaji tih materijala na ljudsko zdravlje smatraju neznatnim, gotovo nepostojećim. Sve naše studije su unutar granica koje propisuje Međunarodna agencija za atomsku energiju. Kao rezultat toga,doze zračenja nisu na razini koja prijeti zdravlju bolesnika. Na primjer, količina radioaktivnog materijala koja se koristi za scintigrafiju štitnjače jednaka je količini kojoj se tijelo podvrgava kada putuje dva sata po suncu ili sunčanje na moru nekoliko sati “
PODRUČJA UPOTREBE U DIJAGNOZI I LIJEČENJU
Testovi nuklearne medicine sastoje se od različitih testova koji su specifični za određeni organ ili grupu određenih bolesti. Ovi postupci, koji su ranije bili zajednički referirani kao “scintigrafijski testovi”, sada se međusobno razlikuju, ovisno o svakom organu i svrsi korištenja. PET, što je kratica za pozitronsku emisijsku tomografiju, jedan je od ovih testova. Ovaj postupak, koji omogućuje značajne pokazatelje tjelesne funkcije kao što su protok krvi, upotreba kisika i metabolizam šećera, treba procijeniti pružanjem slika normalnih ili patoloških tkiva u skladu s unosom metaboličkih i radioaktivnih materijala koji se primjenjuju intravenozno. Budući da se PET skeniranja obično izvode zajedno sa skeniranjem kompjuterskih tomografija, ova dva postupka također se zajednički nazivaju PET-CT. PET-CT pruža pomoć pri određivanju područja u kojem se javljaju abnormalne tjelesne aktivnosti.
MATERIJALI KOJI SE KORISTE IMAJU SVOJU SVRHU
Vrsta radioaktivnog materijala koja se koristi ovisi o organu koji se namjerava ispitati. Na primjer, glukoza obilježena fluorom je opći tumorski marker, galijev 68 PSMA se koristi posebno za skeniranje tumora prostate. DOTE, s druge strane, je marker specifičan kod neuroendokrinog tumora.
Pored metode dijagnoze,radioaktivni materijali su korisni i u liječenju. U slučaju da testovi otkrivaju tumor prostate kod pacijenta, određene molekule uzete iz pacijenta označene su visokotehnutim radioaktivnim materijalom nazvanim lutetium 177 i njegovo ubrizgavanje natrag u tijelo pacijenta ima svrhu liječenja.
ONKOLOGIJA JE POLJE GDJE SE NAJVIŠE KORISTI PET-CT
PET-CT je naročito učinkovit na onkološkim pacijentima. Metoda se koristi za određene neurološke bolesti, kao i srčane bolesti. Omjeri upotrebe PET-CT je 90% na onkologiji, 5% na neurologiji i 5% na kardiologiji. PET-CT je značajan za dijagnozu bolesti koronarne arterije. Obično se očekuje da pacijenti koji pate od infarkta miokarda imaju mrtve stanice na cijelom području infarkta. Međutim, moguće je da neki dijelovi tkiva u hibernaciji imaju nižu količinu opskrbe krvlju,kako bi preživjeli. Kada se opskrba krvlju s takvih područja vraća u normalno stanje kroz endarterektomiju (otvaranje arterije), tkiva se oporavljaju. Kardijalni PET pruža važne informacije o oba tkiva i potencijal za izbjegavanje operacije.
JAČINA KOSTIJU
Još jedno polje u kojem su nuklearna ispitivanja korisna jeste denzitometrija,koja se koristi za mjerenje gustoće minerala u kostima. U slučajevima gdje postoji gubitak minerala u kostima, ovaj test omogućava utvrđivanje rizika prijeloma i procjenu pacijentovog oporavka. Gustoća kostiju može se odrediti u samo 10 minuta,primjenom niske doze rendgenskih zraka . Denzitometrijska ispitivanja uglavnom se rade kod pacijenta starije životne dobi.
SCINTIGRAFIJA
Scintigrafija je opći pojam koji se koristi za postupke snimanja pomoću radioaktivnih materijala i gama kamera. Scintigrafija je korisna za identifikaciju problema u štitnjači, jetri, slezeni, želucu, crijevima, bubregu, žučnom mjehuru, srcu, plućima, krvnim žilama i kostima. Scintigrafska otkrića omogućuju da se mnoge bolesti rano dijagnosticiraju.
GAMMA SONDE
Gamme sonde, čija se upotreba povećala posljednjih godina, su detektori nuklearne medicine koji prate gama ili beta zračenje. Ovi uređaji, koji su veliki kao olovke, steriliziraju se u operacijskoj sali. Oni pomažu u otkrivanju područja gdje se nalaze lezije,prepoznavanjem područja zauzimanja radioaktivnog materijala i omogućavaju da se ispravna područja liječe kroz otvorene operacije.
JEDNO OD NAJPOPULARNIJIH PODRUČJA
Profesor Vardareli kaže da je nuklearna medicina jedno od najpopularnijih područja specijalnosti i kaže: “Doktori koji postaju svjesni prednosti PET-CT uređaja su oni koji preferiraju njegovu upotrebu na sve veći način. Prvi PET-CT uređaj pod krovom Acıbadem zdravstvene grupacije integriran je 2002. godine. Te su godine skenirana 52 pacijenta. Broj za ovu godinu, s druge strane, je 1400 pacijenata. Kada su skenirana 52 pacijenta, u Turskoj je bilo samo tri PET-CT uređaja. Danas je ovaj broj dosegnuo otprilike 100 “.
ISTORIJA NUKLEARNE MEDICINE U TURSKOJ
Profesor Erkan Vardareli nam je dao sljedeće podatke o istoriji nuklearne medicine u Turskoj:
“Istorija nuklearne medicine u našoj zemlji nije duga, ali razvoj se događa vrlo brzo. Pedesetih godina prošlog stoljeća profesor Suphi Artunkal je osnovao laboratorij u bolnici Haseki, koja je tada bila poznata pod nazivom Doktorska klinika. Profesor je zapravo endokrinolog i proveo je studije o funkcijama štitnjače. U kasnijim godinama osnovan je radioizotopni laboratorij unutar Odjela za unutarnje bolesti na Medicinskom fakultetu univerziteta u Ankari. Stručnjaci koji rade u ovom laboratoriju ,također, su proveli studije. Kada se razvoj u ostatku svijeta ubrzao, Turska se prilagodila. Kada usporedimo Tursku s ostatkom svijeta danas, nemamo nikakvih nedostataka u rutinskoj, pacijentnoj dijagnozi ili liječenju. Što god se može učiniti u svijetu, to se može učiniti i u Turskoj. “